Prođe i 2008. godina, godina u kojoj sam napunio četiri godine blogiranja, ali i godina u kojoj se mnogo toga desilo. Na samom početku, hosting firma, kod koje se nalazi moja webstranica, je imala “malu” nesreću prilikom koje su u potpunosti izgubili fajlove i članke od moje stranice. Srećom, uspio sam nekako doći do databaze podataka, ali su slike, dokumenti i drugi fajlovi zauvijek otišli u vječna lovišta.

Da ipak nije sve tako crno u mome životu dokazujem i videom u kojem pravim muziku pomoću toaletne četke. Krajem januara sam pogledao The Kite Runner, odlični film koji je ujedno bio i najbolji film koji sam pogledao u cijeloj godini, doduše zajedno sa filmom Into The Wild. Film je uistinu odličan, dirljiv i tjera na razmišljanje.

Kao član uprave organizacije Bonus i predsjedavajući kulturnog odbora, učestvovao sam u organizaciji literarne večeri sa Denisom Dželićem, bosanskim piscem koji živi u Danskoj. Denis piše dirljivim, skromnim i osjećajnim jezikom o izbjegličkom, stranačkom životu, o prirodi i životu.

Sredinom marta smo posjetili Grömitz, njemačko odmaralište na zapadnom dijelu Baltičkog mora. Pored prijeko potrebnog odmora, vidjeli smo prelijepi hanzeatski grad Lübeck i fine pješčane plaže u Grömitzu.

U martu sam počeo osjećati izrazito jake bolove u predjelu solarnog pleksusa za koje je moj ljekar smatrao da je čir. Ubrzo smo shvatili da se ipak radi o kamenu u žuči. Nakon velikih komplikacija i mnogih neprospavanih noći zbog boli koja je ostavila trajan trag u duši, krajem mjeseca sam imao operaciju u bolnici u Vejleu i od tada, da kucnem u drvo, nemam nikakvih problema. Ipak, u svom tom mome crnilu, bilo je i par vedrih trenutaka sa likovima iz pacijentske sobe.

Sredinom maja smo iznajmili vikendicu u Ebeltoftu zajedno sa prijateljima i proveli nekoliko relaksirajućih dana u tom danskom odmaralištu. 22. jula je šumski šaman sa genocidnim tendencijama uhapšen i predan Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu.

Kao prošle godine, i ove sam učestvovao u danu bloga koji organizuje Blog Action Day. Ovaj put je tema bila siromaštvo, a ja sam napisao mali tekst o događaju iz bliske prošlosti.

Krajem oktobra sam po drugi put odveo kćerku u kino, nakon skoro godinu dana. Bio je to dosta uspješniji poduhvat nego prvi. Mjesec kasnije sam prisustvovao javnoj tribini sa bosanskim filozofom Safetom Bektovićem. Tema susreta je bila “Problemi u međukulturnoj komunikaciji: Stereotipovi, nesporazumi i dijalog”.

Krajem novembra sam imao sreću da pročitam intervju sa bosanskim piscem Nihadom Hasanovićem, zdravim glasom sa Balkana.

Godinu sam završio s porodicom u Italiji, tačnije u Milanu i Bergamu, gdje nam je zaista bilo odlično. Svašta smo vidjeli i doživjeli, sreli zanimljive ljude i probali fantastičnu kuhinju sjeverne Italije.