S obzirom da dugo nisam davao glasa od sebe posljednje tri-četiri sedmice (neko je mislio da je to zbog ljenosti ili indolentnosti), mislim da je vrijeme da malo pojasnim koji je razlog. Kao što znate, prije tri mjeseca mi je konstatiran kamen u žuči, zbog kojeg sam imao najmanje deset neizdržljivih napada.

Krajem maja sam isprobao jednu kuru koja navodno može pomoći organizmu da izbaci kamene iz žuči. Iako vjerujem da ta kura, koju sam isprobao, zaista može izbaciti kamene, nisam siguran da je mogu ikome preporučiti iz prostog razloga što mislim da postoji rizik da se jedan od kamena zaglavi u kanalima. 10. juna sam dobio napade u žuči, što je rezultiralo da u sljedećih nekoliko dana moja koža i oči dobiju jaku žutu boju. Tri dana kasnije sam završio u bolnici u kojoj ću provesti sljedećih 18 dana.

Prvih nekoliko dana u bolnici sam bio pod observacijom, jer doktori nisu bili sigurni šta tačno izaziva moje žutilo. Bio sam na ultrazvuku, ali nisu mogli vidjeti kamenje u kanalima (osim onog u žučnoj kesici). Par dana nakon što su me prebacili na organsko-medicinsko odjeljenje, dobio sam užasne bolove u stomaku i plećima, kao da me dva mača poprijeko sijeku.Bila je to upala gušterače (pankreatitis), što je u mome slučaju najvjerovatnije nastalo tako što se jedan kamen zaglavio u kanalu koji vodi prema gušterači. Vrag je odnio šalu, a ja sam bio gotovo u komi i pod stalnim nadzorom. Nastalo je vrijeme nesigurnosti. Čak su se i doktori dvoumili šta da rade. Da li da me šalju na gastroskopijsku provjeru (sonda kroz usta), jer je to ipak bilo riskantno s obzirom da sam imao upalu. Poslali su me na MR skening koji je konstatirao da mi je žučni kanal ca. 8 mm širok, što je ukazivalo da je tuda kamen nedavno prošao. Dan poslije sam ponovo bio na ultrazvuku na kojem se vidilo da je kanal svega 6 mm širok što je doktorima ukazivalo na to da je kamen prošao i da se kanal vraćao na svoju normalnu širinu.

Uglavnom, da ne dužim previše, nakon gotovo dvije sedmice oporavka od tog užasnog napada, doktori su smatrali da trebam pod hitno da idem na operaciju i odstranim žučnu kesicu i kamenje u njoj, što je i učinjeno 27. juna.

Trenutno sam na bolovanju u svome domu, još uvijek hodam pogureno zbog četiri rupice na stomaku, ali se svakim danom osjećam bolje. Drago mi je što sam konačno napustio bolnicu u kojoj su mi više puta dnevno vadili krv i radili razne druge testove. Ruke su mi od silnog bocanja ličile na ruke narkomana. A da ne pričam o osjećaju zatvorenosti i nemoći dok gledam kroz prozor i vidim grad i život kako teče dalje dok ja stojim u mjestu. Punih 18 dana nisam izašao iz bolnice, bio u mogućnosti prošetati i udahnuti svježeg zraka. Nadam se samo da sam se konačno riješio belaja koji me je proganjao posljednja četiri mjeseca.