Po treći put pišem Blog Action Day. Prvi put o okolišu, prošle godine o siromaštvu, a ove godine tema je klimatske promjene. I dok se gotovo cijeli svijet uveliko počeo brinuti za klimatsko stanje naše planete, i to ne samo brinuti, nego i činiti nešto konkretno po pitanju, bh. društvo se uopšte ne bavi tom problematikom jer:

• Bosance i Hercegovce više brine kako da proguraju svog katolika, muslimana i pravoslavca na kakvu dobru poziciju.
• Bosance i Hercegovce više brine kako da ih predstavnik baš njihovog tora što više opljačka, prevari i nasamari.
• Bosance i Hercegovce više brine kako da jedni druge što više izvrijeđaju, izudaraju, pa povremeno i ubiju na nogometnim stadionima.
• Bosance i Hercegovce više brine kako da što više zakomplikuju državno uređenje.
• Bosance i Hercegovce više brine kako da, na uštrb druga dva, stanje svoga tora poboljšaju.
• Bosance i Hercegovce više brine kako da drugi nemaju dovoljno ili ništa, pogotovo ako i oni nemaju.
• Bosance i Hercegovce više brine kako da se što više plaše i distanciraju druga dva tora.
• Bosance i Hercegovce više brine kako da puste mozak na pašu i da čuju čarobne zvukove turbofolka, nego da se barem pokuša zapitati kakve su konsekvence njihovih postupaka i odluka.
• Bosance i Hercegovce više brine kako da jadikuju cijelom svijetu da je stanje u zemlji grozno, a u biti ne žele da sami konstruktivno doprinesu promjenama u domovini. Zato nam je na izborima i u politici uvijek ista priča.
• Bosance i Hercegovce više brine kako da unaprijede svoje palanačko razmišljanje i ponašanje.

A šteta je to, jer pored toga što Bosna i Hercegovina može biti divna zemlja za življenje, mi možemo uraditi puno više po pitanju ekologije i klime, iako je potonja globalni izazov. Nisam nikakav energetski ekspert (niti klimatski), ali da smo uređenija zemlja, ubijeđen sam da bi imali mogućnosti i mentalnog viška da se pozabavimo efektivnom zaštitom prirode, upotrebom moderne tehnologije u industriji i poljoprivredi, iskorištavanjem održive energije čiji kapaciteti u BiH su vrlo slabo iskorišteni: vjetar, voda i sunce.

Kada bi uspjeli iskoristiti pomenute izvore energije, uvjeren sam da bi mogli riješiti ili umanjiti mnoge ekonomske probleme u našoj zemlji. Mnogi bi se zaposlili u energetskom sektoru, direktno i neposredno, umnogostručili bi eksport energije i time vjerovatno uspostavili jedan vrlo stabilan ekonomski profit za mnogo sljedećih godina. Ali za tako nešto potrebno je i obrazovanje. Čini mi se da obrazovni sektor u našoj zemlji nije među prioritetima naših “sposobnih” i “velikodušnih” političara.

Zaista mi je žao što se ovaj tekst ne može baviti isključivo klimom, ali je, nažalost, nemoguće ne umiješati politiku u bosansku stvarnost. I dokle sve ne riješimo političko pitanje u našoj zemlji, mi ćemo se sve više gušiti u industrijskom smogu i zagušljivim cestama i ulicama, plivati u prljavim rijekama i nećemo preduzimati ništa od velike važnosti po pitanju klimatskih promijena koje se već osjete i u našoj avliji.

Nažalost, od naših mahalaških i primitivnih preokupacija nismo u stanju shvatiti globalna iskušenja koja polako ali sigurno kucaju i na naša vrata.