I kao što sam obećao i prijavio se na stranicu Blog Action Day, odlučih napisati koju riječ na temu okolina (environment). Ne mogu reći da me je moje okruženje i jugoslavensko-komunistički odgoj naučio nešto puno o očuvanju naše okoline, međutim rijetko sam bacao (obratite pažnju na rijetko!) papire od čokolade na zemlju. Dječak sam bio, ali sam uvijek bio svjestan očuvanja naše okolice, što ipak ne znači da sam uvijek aktivno sudjelovao u tome. Godine su prolazile, a tako i je i moja svjest o okolini sve više sazrijevala.

Eko zeleni u Gradačcu

Zadnjih desetak godina konstantno, neko bi rekao i fanatično, iza sebe gasim svjetla po sobama i kupatilu, kako bih makar malo doprinijeo smanjenju korištenja električne energije, a samim tim i zagađivanju naše planete. Supruzi uporno govorim da gasi svjetlo u sobi kada izađe iz nje, ali za sada ništa ne pomaže, iako mi je to nakon dugog vremena postala i neka vrsta opsesije. Ljudi mogu shvatiti da sam cicija, škrt i da pokušavam da štedim na struji, ali meni jednostavno smeta kada vidim da sijalica gori u prostoriji koja se ne koristi. Zaista ne vidim razloga zašto da gori i to je sve.

Naravno, nisam ni ja Majka Tereza (ili otac Terez), pa se ne mogu pohvaliti da sam u potpunosti predan borbi za očuvanje okoliša. U stanu imam dvije plastične kese za smeće. U zelenu idu ostavi hrane, a u crnu sve drugo, međutim desi se da u zelenu kesu ubacim papir ili slično. Razlog tom mome sporadičnom nemaru je vjerovatno jedan članak u novinama u kojem se tvrdilo da odvajanje smeća nema nikakvog smisla kada se to smeće na mnogim smetljištima ionako pomiješa na jednu te istu kamaru. No, vremena se mijenjaju, a tako i tehnologija, pa je vrlo vjerovatno da su i smetljišta konačno naučili kako da odvoje «zeleno» od «crnog» smeća. Iako je svjest o zaštiti okoliša daleko na većem nivou u Danskoj nego na Balkanu, ipak ima i ovdje ljudi koji tome ne daju nikakvu pažnju. Evo, baš jutros dok sam bio u kupovini u lokalnom tržnom centru, imao sam prilike da vidim jedan mladi par, koji je uspio baciti komad papira na zemlju i baciti opušak od cigarete. Nije to ništa čudno, ali ipak primjećujem takve stvari i idu mi na živce. Na Balkanu je to, naravno, daleko veći problem. Ovog ljeta sam imao prilike vidjeti smeće pored puteva, u šumama i pored rijeka. Zaista šteta i sramota. Kao prvo zbog prirode i samog kvaliteta života građana. Kao drugo, bosanske prirodne ljepote su zaista predivne što i stranci sve više i upoznaju. Već sutra će bosanska priroda biti izvor velike dobiti, kako ekonomske, tako i društvene. Raduje me što ipak i u našoj zemlji ima aktivnih društva za zaštitu okoline, pa sam tako imao i priliku vidjeti lijepo uređenu zelenu površinu u centru grada Gradačca. Supruga i ja smo bili više nego prijatno iznenađeni. Iskreno se radujem kada takvih mjesta budemo vidjeli širom Bosne i Hercegovine. No svijest o tome se stvara uglavnom kroz informacije i obrazovanje. Kada društvo uvidi da se isplati držati korita rijeka, trotoare, ulice i parkove čistim, onda će i informacija lakše doprijeti do glava.

Svjestan da živim u vrijeme globalne ekonomije (ova fraza već pomalo zvuči isfucano, zar ne?), hiperkonzumerizma, ali i sve većeg broja prirodnih nepogoda koje su po mnogim upravo rezultat čovjekovog utjecaja, pa ću navjerovatnije u budućnosti još više obratiti pažnju na prirodu i njeno očuvanje, jer njenim očuvanjem, stvaram ljepšu budućnost mome djetetu.