Moja kćerka je prije nekoliko mjeseci napunila četvrtu godinu i za te četiri godine naučila je mnoštvo novih riječi baš kao i većina druge djece njenog uzrasta. I baš kao druga djeca, moja kćerka izvrće postojeće riječi i od njih pravi nove, za moje uho, preslatke riječi, jer izvrnute dječije riječi ne mogu ništa drugo nego slatke biti. S obzirom da mnoge od riječi već izgovara pravilno, odlučio sam da neki način dokumentiram njene riječi dok ih vrijeme nije odnijelo u zaborav.
Kada je tek progovorila, zamjenjivala je prvi slog skoro svake riječi sa prefiksom mi, tako da je za psa dalmatinca govorila mićinac, mišelaj za vešeraj, mistolan za restoran. Ovo objašnjavam činjenicom da joj je vjerovatno bilo mnogo lakše reći -mi umjesto -re.
Druga grupa riječi je ona gdje isprevrće slogove, pa nastanu riječi kao što su su mamarica (maramica), spateta (pašteta) i ralov (lavor). Komplikovane riječi skrati i pojednostavi, obično se radi o prvom slogu: klopac (poklopac), bovâk (dnevni boravak), nanalica (narukvica), mukusa (muzika), mamun (majmun), igâća (igračka), ogut (jogurt) i pütel (kompjuter).
Ima riječi koje u potpunosti promijeni: baleta (tableta), dokovo (gotovo) i fleko (svjetlo). Također, obožavam njenu nepostojeću palatalizaciju riječi ja možem i ja hoćem.
Ima i puno danskih riječi koje izvrće, pa tako umjesto havregryn (zobna kaša) govorila je haugun, umjesto jeg bestemmer (ja odlučujem) jeg mistemmer. Ovo je naravno bilo u periodu kada je slog -re zamjenjivala sa -mi.
Na danskoj televiziji može se gledati dječiji program u kojem čovjek sa imenom Sigurd pjeva dječije pjesme i svira na klaviru. On je za današnju djecu što je za mene bio Branko Kockica. Kćerka njega jednostavno preimenuje u Simun. Kada se naljuti na mene, zna mi reći Se din numse (Vidi ti guze!). To je valjda neka vrsta uvrede, čuo sam djecu u njenom vrtiću da to govori. Također imala je jedan kratak period naviku da mi kaže Din gumle, ali nikada nisam odgonetnuo šta misli sa tim, iako sam je pitao bezbroj puta. Ni Danci mi nisu mogli dati odgovor. Gumle na danskom znači žvakati, ali ne vjerujem da to ima veze s njenom rječju.
Otkako je progovorila, jedna od prvih riječi koje je naučila, zapravo izmislila, bila je kiki. To vam je jedna riječ koja je preživila sve do sada. I dan-danas je koristi kada želi da je mama ili tata ponesu u naručju, pa samo kaže Kiki! ili u prijevodu "Hoću da me poneseš!". Interesantno je to da svi mi koristimo tu riječ u razgovoru sa njom, pa je često upitamo: "Hoćeš li (da te) kiki?".
Iako slovim za osobu koja pazi na pravopis i pravilni govor, moram priznati da uživam svaki put kada čujem te slatke riječi moje kćerke, jer znam da vjerovatno odbrojavaju zadnje dane.
-- Pročitate i nastavak, napisan nekoliko godina kasnije.
Comments: 0