Nedavno sam u jednom danskom putničko-turističkom magazinu pročitao uvodnu kolumnu u kojoj se postavlja pitanje da li turisti trebaju putovati u zemlje diktature, jer na taj način, na jedan ili drugi, podržavaju njihove režime. Pitanje je po meni isuviše kompleksno da bi se moglo odgovoriti potvrdno ili sa običnim “ne”.
Ja lično nikada nisam putovao u neku diktatorsku zemlju, iako nisam siguran da li putovanje u SAD 2003. godine makar djelomično spada u tu kategoriju, s obzirom da je predsjednik George W. Bush došao na vlast, u najmanju ruku, pod sumnjivim okolnostima. Naime, iako je njegov protivnik Al Gore dobio oko 600.000 više glasova od njega, Visoki sud SAD-a je ipak proglasio Busha za predsjednika. No, o tome nekom drugom prilikom. Od “zvaničnih” diktatura u svijetu, volio bih posjetiti Kubu, Burmu, Egipat, Kinu i Iran. Kuba me privlači zbog svoje bogate kulture i historije, raznovrsne muzike, ali i prekrasne prirode. Volio bih doživjeti automobile na ovom ostrvu; mnoga potiču iz davnih 1950-ih. To mora biti nadrealističan doživljaj, vjerujem da bih se osjećao kao da sam se nalazim u poslijeratnoj Americi. Burmu bih volio posjetiti i to u paketu, zajedno sa Tajlandom, Vijetnamom i Malezijom. Egipat bih volio posjetiti zbog Nila, piramida i Crvenog mora. Iran zbog bogate kulture, raznolike prirode, ali i turbulentne historije. Kinu iz sličnih razloga.
Na pitanje da li bih putovao u neku od gore pomenutih diktatura bih najvjerovatnije odgovorio pozitivno, jer mislim da strani turisti mogu donekle doprinijeti lakšem životu tamošnjem stanovništvu, kao i olakšati dolazak reformi, pa i demokratije, jer susreti ljudi obično rezultiraju razmjenom ideja i mišljenja, a da ne govorim o ekonomskom značaju.
U vrijeme takozvanog rata protiv terora, čak mislim da bih radio volio otputovati npr. u Kinu ili Iran nego u Veliku Britaniju ili Sjedinjene Države zbog njihovog učešća u agresiji na Irak. Hm, i zemlja u kojoj živim učestvuje u tom prljavom ratu, pa se pitam da li bih onda trebao iseliti odavde… Poznavajući svoju odlučnost, bojim se da od toga neće biti ništa u skorijoj budućnosti. 🙂) pročitao uvodnu kolumnu u kojoj se postavlja pitanje da li turisti trebaju putovati u zemlje diktature, jer na taj način, na jedan ili drugi, podržavaju njihove režime. Pitanje je po meni isuviše kompleksno da bi se moglo odgovoriti potvrdno ili sa običnim “ne”.