Prije četiri dana je počela vrhunski nogometni događaj – Svjetsko prvenstvo koje se ove godine održava u Južnoafričkoj Republici. Iako ni ove godine neće biti Džeke, Misimovića i Salihovića da brane plavo-bijele boje, radujem se svakom Svjetskom prvenstvu kao malo dijete. E, sada dolazimo do srži teme ovog kratkog teksta: Ja imam u stanu jedno malo dijete u vidu kćerke od pet i po godina koja je do sada naviklo da gleda dječije programe u bilo koje doba (znam, znam – moja greška).

Zamislite sada sljedeći scenario: Petak je poslijepodne, a na televizoru gledam utakmicu Južnoafrička Republika – Meksiko, koja ujedno otvara ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u nogometu. I tako uživam zavaljen na kauču, kada ulazi moja kćerka u sobu i nonšalantno mi kaže da želi gledati njen najdraži dječiji kanal DR Ramasjang.

Sreća moja, uspjevam je nekako uz Amrinu pomoć ubijediti da tata ima pravo gledati nogometne utakmice cijeli dan (i mjesec, ali to nisam spomenuo) svake četiri godine, pa sam joj donio njen noseći DVD-player na kojem može gledati crtiće. Međutim, s obzirom da moja divna kćerkica voli interakciju sa svojom okolinom i pored toga što gleda film, ja sam primoran da pojačam zvuk na televizoru, što se, naravno, njoj nije svidjelo, pa je ljutito rekla: “Ooo, tata! Ti si Veliki Smetač”.

Bilo mi je slatko to njeno “Veliki smetač”, kao da se radi o nekom indijanskom imenu. S obzirom da joj njen tata vrlo često ispriječi na putu, uvjeren sam da ću mnogo puta ćuti moj novi, simpatični naziv.