Amra gostuje po prvi put na mome blogu, pa pročitajte njen doprinos na ovome mjestu:

Avdibeg ima neobičnu potrebu. Radi se o potrebi da kada naruči neku stvar preko interneta, knjigu, CD ili neki dio za kompjuter, on mora kordinirati familiju na jedan ili drugi način, ali NEKO mora biti prisutan u kući da bi preuzeo pošiljku u stanu.

Da pojasnim, u Danskoj, kada poštar ide sa paketićem da vam ga preda, ako vas ne nađe u stanu, onda vam ostavi poruku na kojoj piše da se već od sutra pošiljka može preuzeti na mjestu gdje pošiljke završavaju ako ne budu predane. U našem slučaju je to poštanski boks udaljen 300 metara od našeg stana. Znači, nije problem u daljini, problem je u vremenu.

Ove sedmice Avdibeg nije bio kući tri dana. To je rezultiralo da sam ja bila u posjeti kod moje mame, i da sam našla dvije posjetnice od poštara za pošiljke koje treba da se preuzmu jer niko nije bio u kući. To je bio VELIKI znak da Avdibeg nije boravio u našem stanu. Da bi stvar bila još interesantnija, Avdibeg je u međuvremenu naručio nove dvije pošiljke dok je bio odsutan, tako da, po mom proračunu, četiri pošiljke su na putu ili u poštanskom boksu za našu malu familiju.

Avdibeg dolazi sutra, večeras me nazvao, pitao je kako sam ja i dijete koje je ostalo sa mnom (drugo dijete je u posjeti sa njim), i brzo počeo pričati o tim pošiljkama. Kako mora podići neke dvije, kako su mu nove dvije na putu, kada ću ja biti kući, kada će on stići…

Pored potrebe da paket ne smije završiti u boksu, tu je i čitava procedura kako otvoriti paket, kako pomirisati novu knjigu ili odmotati neki kompjuterski dio, da je i naša starija kćerka, koja to sa mnom gleda već 6 godina, naučila da ga sluša kako govori: “Sada će tata otvoriti paket, da vidimo šta ima u njemu”. Pošto vam on sam neće spomenuti tu njegovu neobičnu potrebu, ja sam to odlučila uraditi umjesto njega. Možda to i nije nešto strašno, veliko ili neobično. U biti je to slatka neobična potreba, koja možda mnogi ljudi imaju, a među njima je i Avdibeg.

I dobra stvar u svemu tome je ta da je moga muža najljepše iznenaditi upravo na taj način, pošaljite mu pismo, knjigu, kompjuterski dio, burek… bilo šta u paketu ili koverti i definitivno ćete ga obradovali, nasmijati i postati njegov prijatelj favorit.

A ja, kao njegova žena, moram naučiti živjeti sa njegovom neobičnom potrebom. 🙂