Još od gimnazijskih dana, znači preko 14 godina, održavam meni vrlo dragu tradiciju sastajanja s dugogodišnjim prijateljem, mojim kumom Bjarkeom. To sastajanje od mila nazivamo “Reunion”, a događa se otprilike četiri puta godišnje, što je svakako premalo za tako dobre drugove.

Postavlja se pitanje: šta se dešava u tih par dana koji se uglavnom dešavaju tokom jednog slobodnog vikenda? Obično donesemo naše kompjutere, pa igramo video igrice ili jednostavno čačkamo po njima, optimiramo sisteme i mijenjamo hardware dijelove, s obzirom da smo obojica, iako sada u dosta manjoj mjeri nego prije, veliki računarski nerdovi. Čini mi se da sam svaki put kupio neki dio za svoj kompjuter kada bih ga posjetio u njegovom gradu u središnjem Jutlandu, koji se inače smatra računarskom Mekom.

Od video igrica, obično igramo neku pucačku (first person shooter). Zadnjih par godina je to bio Battlefield 2, ali obožavamo igrati i strategijske igrice kao što su Supreme Commander: Forged Alliance i Rise of Nations. Ipak, ovaj put smo odlučili da probamo nešto novo, pa sam za obojicu naručio po jedan primjerak Frontlines: Fuel of War. Međutim, nismo igrali ovu igricu jer nije ispunjavala naše uslove igranja: nema mogućnosti postavljanja igrača koje kontroliše kompjuter (tzv. botovi).

Osim igrica i kompjutera, uvijek odgledamo i nekoliko filmova, ali vrlo rijetko odemo u kino jer smo takvi baksuzi da rijetko bude nekakav film koji bi bio zanimljiv za naše malo sastajanje (čitaj: horor, naučna fantastika ili žešći triler). Ipak, ovaj put smo bili bolje sreće, pa sno pogledali novi Star Trek (iako nismo ljubitelji ovog serijala). Film je, iako pun rupa u manuskriptu, bio vrlo zabavan i nismo se pokajali. Na televiziji smo pogledali odličan Dark City, mračni film noir naučne fantastike koji me je oduševio svojom originalnim scenarijom (alternativna realnost; nešto poput Matrixa).

Čak dva puta smo prošetali do grada (ukupno 14 km!), prvi put do kina, a sutradan do meni omiljenog restorana Konstantinobel, gdje smo pojeli odličnu piletinu na ražnju sa salatom i rižom.

I tako smo završili još jedno uspješno kumsko sastančenje ovog vikenda, a moja divna supruga inače uvijek ima razumijevanja za naše sastajanje ove vrste kada se gotovo u potpunosti izoliramo od svijeta. baš kao što i ona ima potrebu za svoje interese, a ovaj put je sa kćerkicom bila van stana cijeli vikend, pa vjerujem da joj je bilo još lakše.