Kao svakog petka, jučer sam imao jutarnji sastanak u odjeljenju gdje radim. S obzirom da radim u medicinskoj firmi, šef odjeljenja nas je upitao da li ima ikakve prednosti što na nekim našim reklamama, namjenjenim danskom tržištu, piše “hallal i košer”. Ja i još nekoliko drugih kolega smo rekli da nemamo ništa protiv toga, ali nekoliko kolegica je odmah dalo svoje mišljenje da mnogi mogu na tu informaciju gledati negativno i to u dva smisla:

• zašto da se mi prilagođavamo “njima”?
• zar se kapsule prave od životinja?

Ovo drugo objašnjenje donekle i razumijem, jer mnogi nisu ni svjesni da se želatin u stvari pravi od vrste proteina koji se naziva kolagen, a koji se uglavnom izvlači iz svinjske i kravlje kosti i kože. Moja firma pravi želatin od ribe i zbog toga je dobila službeni sertifikat za proizvodnju halal i kosher proizvoda. Međutim, imam veliki problem sa ovim prvim razlogom, jer kao što reče jedan kolega “mi, Danci, smo postala nacija rasista koja bez velikog razmišljanja stvara svoje mišljenje o drugima”. Znači, u ovoj zemlji postoji jedna velika grupa ljudi koja iz svojih predrasuda prema onima koji nisu kao mi, donosi preuranjene zaključke kako “posebna” proizvodnja određenih produkata automatski znači da se majoritet jednog društva prilagođava minoritetima.

Iako ne konzumiram (isključivo) halal hranu niti ikada gledam da li na nekom proizvodu stoji etiketa, rekao sam da mi je neko rekao kako halal meso ima dosta bolji ukus. Šef je, onako isprve, zaključio kako vjeruje u to jer “mnoge nečistoće izađu kroz krv” zaklane životinje. Nekada me interesuje odakle se stvorila velika mrzovolja prema jednog velikog grupi u danskom društvu. Da li je tome doprinijela politika nacionalističke Danske narodne partije (Dansk Folkeparti), rat u Iraku i Avganistanu ili problemi sa integracijom (uglavnom) muslimanskih grupa i manjina u danskom društvu? Odgovor vjerovatno nije jednostavan, ali sigurno se nalazi u svim ovim djelovima pitanja.

Ipak, na kraju sastanka mogli smo zaključiti da bi i dansko društvo uglavnom reagovalo kao i nas dvanaestero na sastanku: pola za, pola protiv. Predložio sam da se iz većine našeg danskog marketinškog materijala izbaci spominjanje halala i košera, jer to nosi negativne konotacije kod mnogih, a da se stavi na relevantnim mjestima, tj. na mjestima, u novinama i magazinima koji odgovarajući segment (muslimani i Jevreji) čitaju.

Nakon sastanka, šef nam je svima poslao, za mene vrlo informativan, e-mail koji objašnjava ritual halal klanja životinje koji u potpunosti prevodim s danskog na bosanski:

Evo opisa kako se životinja kolje kao halal – ako se izuzme religiozni dio, to je vrlo pristojan način tretiranja životinje, iako je cilj klanje i konzumiranje [njenog mesa]. Sve se čini kako se životinja ne bi uznemirila i osjetila šta treba da se desi, što je prilično teško u običnoj [danskoj] mesnici.

Halal klanje se dešava tako što se presječe arterija na vratu u jednom potezu kako bi krv istekla, ali i kako bi životinja što manje patila. Klanje životinje je religiozni, ritualni čin koji se započinje riječima “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!” Klanje na halal način zahtjeva da je životinja svjesna u trenutku klanja. Osim toga, zahtjeva se da:

• životinja ne smije biti gladna i žedna pred klanje,
• životinja se mora tretirati smireno i prijatno, ne smije postati nervozna,
• druge životinje se ne smiju klati u prisutnosti dotične životinje,
• nož mora biti što oštriji, ali ne smije se naoštriti u prisutnosti životinje,
• rez mora biti brz i precizan,
• grlo i jednjak prerežu se zajedno sa arterijom, ali kičma se ne smije oštetiti,
• životinja se ne smije rezati ili skidati njena koža dok ne prestanu njeni posljednji grčevi.

Toliko o kapsulama i životinjama.