Kad ne pišeš sam, ispravljaj tuđe

Eto, neki me smatraju piscem i literatom, a ja trenutno slabo pišem tu tako mi dragu literaturu. Razlog je što sam preokupiran čitanjem lekture tuđih radova. Zaista mi je zadovoljstvo raditi na ispravkama radova drugih, valjda zbog činjenice da osjećam da doprinosim u privođenju kraju nečijeg djela.

Trenutno radim na knjizi moga amidže Ešrefa, koji je napisao jedno jako zanimljivo djelo. Da ne idem u detalje, radi se u isto vrijeme i o autobiografskom i historijskom romanu. Ali da se razumijemo, sve je bazirano na činjenicama, sjećanju i realnosti, ali se ipak doima kao da se radi o romanu fiktivnog karaktera. Zanimljivo, posebno za mene, jer pisac troši dosta stranica o događajima i historiji moje familije, ali i zajedničkog nam rodnog grada Bosanskog Šamca. Za sada sam vrlo zadovoljan tokom cijelog procesa korekture, prešao sam stotu stranicu, a samim time i polovicu knjige.

Amri pomažem na ispravkama usmene epske pjesme njenog, odnosno očevog amidže, koji je izrecitovao na stotine strofa životu njegove porodice u bilećkom kraju zadnjih stotinjak godina. Također interesantno projekat, jer se spominju mnoge sprave, alati i riječi koje se slabo ili uopšte ne koriste više u bosanskom jeziku. Ja uglavnom ispravljam afrikate, dok Amra radi mnogo teži posao: preslušava recitacije na kaseti, pa onda sve to piše na kompjuteru. To je mukotrpno!

Možda bi bilo primjerenije nazvati ovaj članak “Projekti amidža”.