Duboko som pogođen iznenadnom smrću dobrog prijatelja i brata po peru, Ševke Kadrića. Osim predanosti lijepoj riječi, Ševko je gajio veliku ljubav prema prirodi i bio je veliki borac za njeno očuvanje. Bio je profesor sociologije, a nakon rata živio i djelovao je u Švedskoj. Bio je vrlo produktivan pisac, posjedovao je izuzetnu elokventnost, a bio je i pasionirani slikar…

U više navrata smo radili zajedno, pravili promocije knjiga, sudjelovali u antologijskim literarnim djelima, a sarađivali smo, između ostalog, na prijevodu njegove knjige o bosanskim srednjovjekovnim stećcima na danski jezik. Upoznali smo se prije desetak godina u jednom od lokala Univerziteta u Odenseu, a zadnji put smo se sreli, sasvim slučajno, ovog ljeta ispred sarajevske Vijećnice.

Otišao si prerano, Ševko. Počivaj u vječnom miru.