Za one koji ne znaju, ja sam otac jedne prekrasne djevojčice, koja je u istinu svjetlost moga života. Ona je jedno jako živahno dijete, pogotovo u dobi u kojem se nalazi (22 mjeseca), istražuje svaki kutak, skakuće kad god može i obožava da vrišti, jer zna da to meni smeta (bubnjići mi pucaju zbog njenih visokih decibela, najozbiljnije!). E, poslije svih tih svojih nestašluka, kada završi s jelo ili pred spavanje, moja djevojčica voli da gleda crtani film, prvo su to bili Teletubbies, a sada – Bambi. To je jedan prekrasan crtić u kojem imamo priliku pratiti glavnog junaka Bambija kako otkriva čari i realnosti ovog svijeta: prirodu, roditelje, prijatelje, ljubav, smrt, vrline, opasnosti, mogućnosti…

Naša djevojčica je jako simpatična kada svoju mamu ili mene natjera da gledamo Bambi na televizoru.
– “Babim.”
– “Hoćeš li jesti sada?”
– “Babim!” i pokaže rukom u pravcu dnevne sobe.
– “Evo idemo, ali hoćeš li prvo šta pojesti?”
– “Babim!! BA-BIM!!”

Onda se gospođica lijepo namjesti, pored mene ili čak u krilo, zavisno od raspoloženja, uzme mi ruku ili prst. Sljedećih sedamdeset minuta, koliko film traje, ona ne trepće. Međutim, s obzirom da ga gledamo nekoliko puta dnevno, rijetko odgledamo film od početka do kraja, ali zato se film “obrne” par puta dnevno, što mene čini, formalno i neslužbeno, najvećim ekspertom filma na svijetu. Tita mi! Dosad sam pregledao “Bambija” bezbroj puta, da jednostavno znam i kada koja scena dolazi. O dijalozima da ne govorim. Mojoj supruzi je možda najzanimljive kada imitiram Bambijevog oca, kralja šume (dešava se u 41. minuti filma):

– “Tvoja mama više ne može biti s tobom.” Nastaje pauza. Kamera prikazuje oca, pa maloga Bambija. Tužna muzika.
– “Hajde. Hajde, sine moj!” Kamera se udaljava, dok otac i Bambi odlaze.

Ima nešto divno u ovom filmu. Zapravo, mnogo toga. Sviđa mi se koncept i scenario filma. Tokom cijelog filma pratimo Bambijev život, a on je prikazan kroz jednu godinu i njena četiri godišnja doba. Prvo, proljeće kada se Bambi rađa i upoznaje svoje drugare Lupka i Cvjetića, koji ga uče kako da hoda. Mama mu pokazuje livadu i sve čari i opasnosti koje ona pruža. Muzika je fenomenalna tokom cijelog filma i vrijedno je pogledati ovaj animirani film samo zbog muzike. U ovom dijelu filma se čuje i pjesma o kiši, koja počinje nekako ovako:

Kap-kap-kap, padaj kišo blaga
Lupkaj po lišću svoj ritam za nas,
Kap-kap-kap, padaj kišo blaga
Nosi nam zelenog proljeća glas.

Onda, nastaje ljeto, upoznaje malu Felinu, a na livadi postaje svjestan opasnosti koje donosi čovjek. Dolazi jesen, opada lišće, a Bambi spoznaje da se priroda mijenja. Budi se nakon dubokog sna, a vani nekakav bijeli prekrivač. Zima je. Nove igre sa društvom, klizanje na ledu. Zima biva sve jača, ponestaje hrane. Na zalasku zime, dok su Bambi i majka mu pasli svježu travu, tek izniklu kroz snijeg, Bambi uspijeva pobjeći od lovaca, ali ne i njegova mama. Onda dolazi ona tužna scena s Bambijem i njegovim ocem.

Dolazi proljeće, a s njim svjetlost i ljubav. Svi Bambijevi drugari su se zatelebali (čitaj: zaljubili), a onda i sâm Bambi – u Felinu. Međutim, idilu kvari čovjek, koji je zapalio šumu i bjesomučno proganja i ubija životinje. Bambi pokušava spasiti Felinu, ali biva ranjen, kojem, opet, otac pomaže da se izvuče iz ralja vatre i čovjeka. Na kraju filma saznajemo da je Bambi postao otac (blizanaca) i da, nakon oca, postaje kralj šume.

Odličan film, izvanredan scenario i vrlo vividna animacija. Eto, ko bi rekao da će se meni, koji nije veliki poznavalac animiranog filma, svidjeti Bambi. No, zahvaljujući mojoj princezi, spoznao sam nešto novo. Između ostalog, saznao sam da je Bambi zapravo dječak, a ne žensko, kao što sam donedavno mislio.